„Ljudske sudbine i tok istorije često zavise i od prirode. Ona se umešala i u život predaka meštana Telečke kada su, bežeći od poplava i slatine, morali da napuste svoj rodni kraj (Sajan i još 16 banatskih sela) kako bi se, u nadi za boljim životom, naselili na Telečkoj peščari. Naselje je dobilo ime Đulafalva (Gyulafalva) po grofu Đuli Szapáryju, ministru finansija.
U periodu nakon »svijanja gnezda«, kada su se prilike koliko-toliko sredile, 28. februara 1885. godine počela je nastava. Naravno, bez ikakvog školskog pribora. NAGY JÓZSEF, prvi seoski učitelj, u nedostatku školske zgrade podučavao je i vaspitavao 380 školskih obveznika u po jednoj sobi u kućama Lászla Bakote i Józsefa Mezeija.
Prvu školsku zgradu (kantorsku školu, kasniju Baranyijevu) sagradio je dr Lajos Haynald, kardinal i kaločki nadbiskup, sa kaločkim preduzetnikom Józsefom Greifom 1886. godine. Ona je do 1898. godine (do izgradnje crkve) služila i za održavanje bogosluženja. Sastojala se od dve veće prostorije koje su bile razdvojene dvokrilnim vratima kako bi se tokom mise mogle spojiti u jednu.
U toj zgradi nalazio se i stan za učitelja, koji je pripadao kantoru-učitelju.ót illette meg.
Zgrada broj 2 (direktorska, kasnija Feketeova) podignuta je deset godina kasnije, 1896. godine, za šta je crkvena vlast doprinela sa 4.000 kruna, dok je državna blagajna u te svrhe izdvojila novac iz školskog fonda. Zgrada je takođe imala dve učionice i stan. U njoj su decenijama živeli direktori škole. Potom je 1906. godine, sa sličnim rasporedom kao prethodne, izgrađena i zgrada broj 3, odnosno zabavište. Osnovna narodna škola je od samog početka pa do 1920. godine (do podržavljenja) imala katolički konfesionalni karakter. Krajem veka sa učenicima su radila već četiri učitelja. Oprema je bila prilično skromna i sastojala se od nekoliko očiglednih učila, mapa i jednog globusa.” Varga Sándor – 100 godina škole u Telečki
U staroj Jugoslaviji – posle Trijanona
„Godine 1920. došlo je do podržavljenja škole. Na sednici školskog odbora 19. septembra raspravljalo se o dopisu školskog nadzornika br. 5200/1920 koji se odnosio na podržavljenje. Od 16 prisutnih članova na sednici, trojica su glasala protiv podržavljenja, a trinaestorica za, te su doneli sledeću odluku:
»Povodom gorenavedene uredbe, školski odbor jednoglasno izjavljuje da, pošto od sada opština ne može pomagati niti održavati nikakvu konfesionalnu školu, i pošto 60 katastarskih jutara zemlje i sve školske zgrade koje su do sada služile u školske svrhe čine imovinu državne blagajne… te pošto su vernici nesposobni da sami održavaju svoje škole: svoje škole ovim stavlja na raspolaganje državi…«
Od školske 1921/22. godine deca iz sela pohađala su nastavu na mađarskom, srpskom i nemačkom odeljenju (1897. godine u Telečki je već živelo 62 nemačke porodice). Pošto je porodica srpske nacionalnosti bilo malo (prema podacima iz 1931. godine činile su svega 3,97% stanovništva), ovo odeljenje su uglavnom pohađala deca čija su prezimena zvučala srpski (kao što su Krizsán, Iván, Pozsár itd.) i deca iz susedne Gornje Rogatice. Te školske godine u razredni dnevnik upisano je 411 učenika od prvog do šestog razreda: 303 na mađarskom, 67 na srpskom i 41 na nemačkom odeljenju.
Školske zgrade nisu bile dovoljne, pa je školski odbor 18. decembra 1922. godine doneo sledeću odluku:
»S obzirom na to da nema dovoljno prostorija za državnu školu, bilo je neophodno zakupiti jednu prostoriju za potrebe škole; godišnja zakupnina utvrđena je od strane lokalne komisije za stanovanje na 300 dinara.«
Prema sećanjima nekih meštana, jedno vreme se nemačko odeljenje nalazilo u kući Martina Tuffnera, dok su Srbi išli u objekat preuređen od štale za bikove. Nemačko odeljenje je ukinuto 1923. godine, da bi za njih nastava na maternjem jeziku ponovo bila organizovana tek od 1931. do 1941. godine. Dana 10. maja 1930. godine škola je dobila naziv Državna osnovna škola u Telečki.” Varga Sándor – 100 godina škole u Telečki
U vrtlogu Drugog svetskog rata – doba pripajanja Mađarskoj
„Drugi svetski rat nije zaobišao ni Telečku. U aprilu 1941. godine ušle su okupacione mađarske snage. U školi se od tada predavalo samo na mađarskom jeziku, a predavali su učitelji koji su uglavnom dolazili iz Mađarske. Na obrazovanje i vaspitanje pečat je stavila tadašnja politika.
Godine 1941/42. u razredni dnevnik upisano je 503 učenika. Tokom 1942, 1943. i 1944. godine škola je bila osmorazredna. Predavali su se sledeći predmeti: veronauka i moralno vaspitanje, mađarski jezik (vežbe govora i razumevanja, čitanje, pisanje, sastav, gramatika), račun i merenje, geografija, istorija, priroda, privreda i higijena, crtanje i ručni rad, muzičko vaspitanje i fizičko vaspitanje.
U ovom periodu, na osnovu dozvole Prosvetne školske uprave I stepena u Somboru, organizovani su kursevi za dopunu osnovnog obrazovanja, pa je 112 učenika, koji iz nekog razloga ranije nisu mogli da završe ove razrede, završilo V i VI razred.” Varga Sándor – 100 godina škole u Telečki
Posleratni period – ponovno pripajanje Jugoslaviji
„Drugi svetski rat za školsku decu u Telečki završen je 20. oktobra 1944. godine. Nastava je mogla ponovo da počne, ali nije bilo dovoljno nastavnog kadra. Nastavnici koji su tokom okupacije dovedeni iz Mađarske napustili su svoja radna mesta i vratili se u svoju domovinu. Imovinu škole opustošili su »snalazljivi ljudi«. Provera moralnog držanja jugoslovenskog nastavnog osoblja tokom rata bila je u toku, pa su dozvolu za rad mogli dobiti samo oni čije ponašanje nije ostavljalo mesta zamerkama. Takvih nastavnika je, naravno, bilo i ubrzo je nastava krenula.
Prve godine su zaista stavile na test sposobnost nastavnog osoblja: mnogo dece, malo učitelja, nedostatak udžbenika i školskog pribora, sastanci, seminari, obavezno učešće u akcijama organizovanim u selu, izolovanost sela od Sombora – sve je to u velikoj meri otežavalo obrazovno-vaspitni rad učitelja. Danju su predavali, uveče išli na sastanke, a noću se spremali za časove: pravili pripreme i očigledna sredstva. Valja dodati da je njihov rad bio uspešan.
Rešenjem br. 9994 Pokrajinskog sekretarijata za prosvetu Glavnog izvršnog odbora Narodne skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine od 26. septembra 1950. godine naloženo je da se u Telečki otvori osmorazredna škola na mađarskom jeziku.
U septembru 1955. godine kolektiv je proširen novim nastavnim kadrom. Opština Telečka je popravila i prefarbala prozore i vrata. I mi smo preselili učionicu nazad u prvu zgradu, dok je fiskulturna sala prebačena u zabavište. Školske 1956/57. godine baštu u kantorskoj školi pretvorili smo u đačku baštu sa odgovarajućim brojem parcela, dok smo baštu direktorske zgrade pretvorili u dvorište za fizičko vaspitanje. Tome smo priključili još dve bašte koje su pripadale napuštenim nemačkim kućama. Sredina prostora bila je ili blatnjava ili prašnjava, dok su ivice bile obrasle prirodnim biljem koje dobro podnosi gaženje.
Teren je bio prilično neravan, pa smo sa starijom decom pokušavali da ga poravnamo, ali bez većeg uspeha. Godine 1961. izgrađen je tucanički put Telečka–Kljajićevo. Tada smo angažovali grejder koji je za nekoliko sati srazmerno lepo poravnao teren za fizičko.
Školske 1972/73. godine srednji deo igrališta dobio je betonsku podlogu. Izgradnju je finansirao somborski »Partizan«, a radove je izveo József Kormányos. Betonski prilazni put od ulice finansirao je dom zdravlja.
U školskoj 1953/54. godini otvoren je sedmi razred koji je, zbog malog broja učenika i nedostatka učionica, smešten u današnju zbornicu (tadašnji stambeni deo). Zatim je u školskoj 1954/55. godini otvoren i osmi razred, koji je bio smešten u današnjem kabinetu za tehničko obrazovanje (tadašnjem stambenom delu). Dakle, u školskoj 1954/55. godini škola je postala kompletna osmorazredna škola.” Fekete József – 100 godina škole u Telečki